Moć transformacije negativnih emocija u pokretačku energiju

Koliko god da radimo na sebi, koje god da akcije poduzimamo kako bismo bili u balansu  i zadovoljni na svim aspektima svog života, rijetki su trenuci kada je baš tako. Uvijek se dogodi prevaga u nekom smjeru. Tako primjerice dobijemo najbolje projekte na poslu koji usput budu i vrhunski plaćeni, imamo partnera s kojim je sve u najboljem mogućem redu, zahvalni smo što imamo nekoliko pravih i iskrenih prijatelja, imamo i dovoljno slobodnog vremena da uživamo u hobijima ali dogodi se situacija da nam se naruši zdravlje. Sve ovo ranije navedeno odjednom i nema neki smisao i ne možemo više punim plućima uživati u tome. Onda dođe period kada pucamo od zdravlja, na ljubavnom planu sve ide kako treba ali ostanemo bez posla – i evo nas opet u začaranom krugu nezadovoljstva. Poznato?

Puno puta sam se pitala zašto je tome tako? Zašto ne mogu potrajati periodi u kojima traje balans i zadovoljstvo na svim poljima naših života? Pa nije fer da uvijek jedno polje „visi“ te da smo zbog te činjenice čak u periodu potpunog balansa skloni promišljati što će poći po zlu. Jer do sada se uglavnom pokazalo da stvari u životu tako funkcioniraju.

starting

Promatrala sam što se događa samnom kada dođe jedna takva situacija koja zasjeni stotinu onih drugih – dobrih. Uglavnom se to manifestira kao pad entuzijazma, energije, volje za uživanjem u uobičajenim svakodnevnim stvarima ili pak dolazi do kukanja i traženja krivca. Ranije sam kretala u borbu protiv toga na način da sam se jako ljutila, postajala živčana i revoltirana, okrivljujući cijeli svemir da se urotio protiv mene. Nakon te „mini drame“ u kojoj bih obično bila potpuno neupotrebljiva došlo bi do smirenja i povlačenja. Uronila bih u neki svoj unutarnji svijet i onda bi se počela događati ta čarolija kada lošu emociju koja nas preplavljuje iskoristimo kao svoju najveću snagu. Teško je opisati što se zapravo tada dogodi. To su situacije kada osjetimo da se u nama budi neki inat, kada onaj zadnji atomčić pozitive u nama razori tu učvorenu negativu i hrabro se probije, te nas gurne nekom nevidljivom silom prema naprijed. I tako se onda dogodi da nakon što mjesecima niste položili ispit sjednete uz knjigu, primite se posla i bez ikakvih poteškoća ga položite ili pak završite s pisanjem knjige od koje ste već odustali, naslikate sliku koja ostavlja bez daha… Česte su priče da su najljepše pjesme napisane i ispjevane upravo iz najtežih životnih situacija ili su pak iz situacija kada je tuga prevladavala i kada se sunce nigdje nije naziralo, proizašli briljanti romani, filmovi, kazališne predstave…

Kada se prisjetim ovakvih stvari pitam se trebamo li onda biti zahvali na tim trenucima kada smo „down“, kada nas preuzme tuga i loše emocije? Po mom iskustvu rekla bih da – da! Jer puno više napredujemo, rastemo i gradimo se nakon težih životnih situacija i emocija koje nas tada preuzmu.

Super je osjećati se super i nemati probleme, ali treba imati na umu da smo u tim „super periodima“ često u razdoblju stagnacije. Tako da svako malo naoblačenje u našem životu i emocijama trebamo prigrliti kao dar koji nas pokreće. Važno je samo da naoblačenje ne potraje predugo 🙂

Advertisements

12 Comments

  1. Taj mini atom pozitive koji razbija svu negativu, ja u svom svijetu volim vezati za sami čin otpuštanja, koji kada se desi pokreće inspirativnu akciju. Za takve trenutke se živi. Potpuni balans, hm… Uvijek je barem jedna od karika života u disbalansu..Ovdje je moje mišljenje da se to dogodi kad na tome zaboravimo zahvaliti :’D Opet ja i moja zahvalnost luda, al kad mi je tako super… Ugl. mislim da ne može uvijek sve biti savršeno, ali da u svemu ima nečeg savršenog. Jako dobar post, odlična tema!

    Liked by 2 people

    1. Wow! Ovaj tvoj komentar draga Manuela mi ja zatvorio pricu oko ove tema na super nacin – mislim na onaj dio da disbalans nastupi kada zaboravimo zahvaliti. Jer zahvalnost je zbilja mocan alat, i steta je da nekad zaboravimo posegnuti za njim :). Bas ti hvala za komentar ❤

      Liked by 1 person

  2. Odlično, verujem da je tako.
    U stvari, do nedavno sam verovala. Svaka nevolja ima i svoju pozitivnu stranu, od svakog zla ima gore, to mi je davalo snagu. Ali nije mi bilo bolje, idem na dole već godinama.
    I dalje se koprcam, bez vere u uspeh, ali se ne predajem.
    Ali se pitam: do kada će to trajati? Da li ću izdržati?
    Hvala za tekst koji ohrabruje.

    Liked by 1 person

    1. Draga Neno, drago mi je da te tekst bar malo ohrabrio. Napisala sam ga izmedju ostalog iz tog razloga i da sebe posjetim kada dodju teski dani :). A do kada ce trajati? Hm..kod mene obicno traje dok ne odlucim mijenjati stvari, kada mi dosadi biti na dnu.. Onda ulozim sve napore da napipam negdje u sebi tu iskru pozitive. Moj savjet ti je da ne odustajes, mozda vec sutra nadjes novi smisao i stvar krene prema gore. A to ti od srca zelim ❤

      Liked by 1 person

  3. Fenomenalan tekst i podsjetnik na to da negativne emocije i stanja nisu zapravo ništa loše, kako ih mi znamo doživjeti. Eto, ja ipak još uvijek često puta zaboravim te negativne emocije upregnuti pa ih olako pustim da luduju i rade štetu, umjesto da ih iskoristim kao pokretačku snagu. No budem, ne brini 🙂

    Liked by 1 person

  4. Baš pišem jedan tekst na temu važnosti tuge u našem životu i onda pročitam ovaj divan tekst! Upravo to, trebamo biti zahvalni na trenutcima kad smo down, bez njih ne bi bi znali prepoznati ni cijeniti one lijepe trenutke. ❤

    Liked by 2 people

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s