Promjena kao sastavni dio naše svakodnevice

Sve se mijenja i baš sve je podložno promjenama. Sve dolazi u ciklusima. Tako funkcionira i sama priroda, pa nam naizmjenično šalje nova godišnja doba. Ako nisi tip od zime veseli te dolazak proljeća… Netko pak najviše voli prve kiše jesenje i odlazak vrućina. Promatrajući svijet na takav način mogli bismo reći da je promjena dobra jer zaokreće stvari, postavlja ih naglavačke i omogućava nam promatranje iz drugog kuta. Kada bismo stalno bili na istoj razini znanja, iskustava i potreba to bi nas dovodilo do osjećaja skučenosti, stagniranja ili čak nazadovanja, te do određenog stadija dosade i u konačnici – nezadovoljstva. A zašto se onda tako bojimo promjena ili zašto reagiramo negativno na tuđe promjene?

Ako se veliki dio života ponašamo na određeni način ljudi su navikli na nas takve. I svako odstupanje od toga narušava našu sliku u njihovim očima i stavlja pod povećalo našu autentičnost. Primijetila sam da se to događa u situacijama kada ljudi pronađu hobi ili aktivnost koja ih veseli. Primjerice, netko se počne baviti plesom ili nekom sportskom aktivnošću, ili pak vikende počne provoditi na planinama ili započne s prakticiranjem joge i napravi određene preinake u prehrani. Okolina se počne čudom čuditi – od kuda to sad njima?! Nikada im nije padala na pamet šetnja Sljemenom a sad su tamo svaki vikend! Ok, ne reagiraju svi tako, neki su i podržavajući :). Ali uvijek se nađu i neki koji počnu sumnjati u autentičnost i motive akcija koje vode bilo kojoj vrsti promjene.

Sjećam se kad sam prije osam godina odlučila iz svoje prehrane izbaciti meso i kada mi je meditacija postala sastavni dio svakodnevice. Lako za meditaciju, to sam i tako prakticirala u svoja četiri zida ili u grupama koje su bile jednako naklonjene tome. Ali vegetarijanstvo – totalni šok za okolinu!! „Kako? Zašto? Pa razboljet ćeš se! Što ćeš jesti? Nećeš unositi dovoljno proteina, imat ćeš nisko željezo, biti ćeš anemična.“ Roditelji su bili van sebe, bake uvrijeđene jer neću jesti njihove juhe sa domaćom kokicom („Pa kaj, samo to makneš i jedeš normalno ako ti se baš ne jede meso“), neki prijatelji su imali izraz lica kao da su izgubili prijatelja („Kaj sad više nećemo moći naručiti Slavonsku pizzu i nećemo ići na ćevape poslije izlaska?“), kolege na poslu su taj potez smatrali totalnim „izbrijavanjem“. Što god da svi oni sada pričaju o tome, osam godina kasnije kada su potpuno prihvatili mene u kombinaciji s vegetarijanstvom, tada sam im na licima vidjela hrpu upitnika i određeno razočaranje. A ja sam se odlučila samo na jednu vrstu promjene – promjene u prehrani.

Ljudi puno više vole kada smo ustaljeni, uobičajeni, prosječni, onakvi kakvima su nas godinama naučili viđati. Ne znam što je razlog tomu. Možda činjenica da sami nisu spremni za određene promjene u svom životu pa im nekim svojim postupcima samo dođemo kao podsjetnik na to – da bi i oni možda trebali pripaziti na prehranu, početi vježbati, meditirati ili bilo što drugo što je u tom trenutku za nas inspirativno te  nas vodi određenoj promjeni.

Kako god, u mojim očima promjena je pozitivna stvar… tako osvježava, tako motivira, tako razbija svakodnevne uredno posložene kalupe naših života. Istina, nekada nas pomisao na mogućnost promjene može i paralizirati jer može voditi posve jednom drugom načinu života na koji smo navikli, ako se primjerice radi o promjeni posla, mjesta stanovanja, upuštanja u neki odnos. Izbija nas iz naših okvira i vodi do onih krajnosti za koje smo mislili da nam se nikada neće dogoditi. Ali život i tako nije zamišljen kao ravna linija i ako nema i ovakve vrste promjena čini mi se da ga ne živimo punim plućima.

Umjesto da prigrlimo svaku potrebu za promjenom koja se u nama pojavi i da ju potičemo kod svih naših bližnjih, mi bježimo od nje i još osuđujemo druge kod kojih primjećujemo da se pojavila. Ajmo to promijeniti! 🙂 Za uzvrat, svaka će nas promjena obogatiti, inspirirati i dati našim životima neku drugu dimenziju.